Veliki tulum u oblacima: letenje u 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća

Iako je komercijalno zrakoplovstvo postojalo prije Drugog svjetskog rata, tek se po njegovu završetku toliko raširilo da su ljudi počeli uživati ​​u njemu kao u novoj, uzbudljivoj i ekskluzivnoj vrsti prijevoza. Počelo se letjeti prema egzotičnim destinacijama, a putovanja su postupno postala luksuzni događaj u kojem su putnici mogli uživati ​​sa stilom. Svjedoci to razdoblje nazivaju i zlatnim vremenom civilnog zrakoplovstva. Priključite nam se i pogledajte kako je tada izgledao „život“ na palubi.

Samo jedan razred, ali veoma luksuzan

Zaboravite ekonomski, „premium“ ekonomski ili poslovni razred. Pedesetih godina prošlog stoljeća postojao je samo jedan. Nasloni sjedala mogli su se spustiti u vodoravni položaj, putnici su mogli udobno ispružiti noge u bilo kojem smjeru, a na nekim bi ih letovima dočekali i spremljeni kreveti. Atmosferu su podizale zavjese od skupih tkanina ili uokvirene slike na „zidovima“.

Cigarete i neograničene količine alkohola

Prikratiti vrijeme u zrakoplovu danas je relativno jednostavno – imamo filmove, serije, glazbu, knjige. U prošlom stoljeću, međutim, putnici su imali samo knjige i novine. I srećom više cigareta i alkohola. Najdraža aktivnost putnika bilo je druženje u baru, gdje se nije moglo dogoditi da stjuardesa nekome odbije natočiti još jednu čašu. Osim toga, mogli su pušiti koliko su htjeli pa je zrakoplov bio pun dima. Jedan od pilota spominje da je u to vrijeme bila popularna šala na relaciji London – New York: kad pilot više ne može vidjeti nadzornu ploču, to znači da uskoro slijećemo!

Izvrsna hrana

Letjeti u 50-ima i 60-ima nije bilo jeftino. To je, naravno, bilo povezano i s izborom hrane koja se posluživala u kabini. Putnici su mogli uživati ​​u pravom gurmanskom iskustvu. Gozba se održavala i po nekoliko sati, a na jelovniku su se obično pojavljivale delicije poput jastoga ili najbolje govedine. Zanimljivo je da se hrana često posluživala kao švedski stol. Metalni pribor za jelo i platneni ubrusi bili su uobičajena pojava.

Sređeni putnici i očaravajuće stjuardese

Moto današnjih putnika glasi: prije svega udobno! I tako danas u zrakoplovima, posebno na dugim letovima, vidimo putnike u puloverima, širokim trenirkama i tenisicama. Tako što bilo je neprihvatljivo u prošlom stoljeću. Putnici bi se ukrcali u zrakoplov u svojoj najboljoj odjeći. Muškarci su nosili kompletno odijelo sa šeširom, a žene haljine, bisere, cipele s visokom petom ili luksuzne šalove. Stjuardese su bile druga priča – izgledale su poput filmskih zvijezda. Putnike su posluživale u prekrasnim uniformama krojenima po mjeri, bijelim rukavicama, katkad sa šeširom na glavi. Osim toga, stjuardesom u to vrijeme nije mogla postati bilo koja žena, kriteriji za odabir bili su izuzetno strogi. Kandidatkinje su trebale izgledati dobro, udovoljavati kriterijima težine i biti slobodne.

Mlak stav prema sigurnosti

Sigurnost je danas prioritet broj jedan u civilnom zrakoplovstvu. Njome se, međutim, u pedesetima malo tko opterećivao. Nije bilo dugih redova i izuvanja cipela tijekom sigurnosne provjere. Putnici koji su u to vrijeme redovito letjeli sjećaju se da prilikom ukrcavanja u zrakoplov nikada nisu pokazivali osobne iskaznice, obitelji su ih pratile do ulaznih vrata, a pilotske kabine u zrakoplovima redovito su bile širom otvorene. Jedan je putnik čak u kabinu donio luk i strijelu, koje je stjuardesa bez prigovora položila u spremišni prostor. To je jedan od razloga zbog čega su otmice u ono vrijeme bile relativno česte. Sami zrakoplovi također nisu bili vrlo sigurni – ozljede tijekom turbulencija ili manje uspješnih slijetanja bile su česte.

Cijele dane u oblacima

Danas, primjerice, iz Sydneya možete letjeti za London, konkretno zrakoplovnom kompanijom Qantas putujete s jednim presjedanjem i let traje oko 22 sata. Pedesetih godina prošlog stoljeća takvo je putovanje trajalo četiri dana i uključivalo je do šest presjedanja – konkretno na ovoj ruti u Darwinu, Singapuru, Calcutti, Karachiju, Kairu i Tripoliju. Štoviše, kao što smo već spomenuli, letenje nije bilo jeftino i samo su si najbogatiji mogli priuštiti provoditi gotovo tjedne u oblacima.